Oni su bili katoličani.

Svaku nedilju su išli u crikvu k svetoj maši, sa svojom dicom su molili.

Sa svojimi susjedi živili su u miru, zalagali su se za druge.

On je bio kotrig farskoga savjeta.

Molili su za duhovna zvanja.
 

Svoju dicu slali su u vjeronauk, grupu farske mladine, na izlete farske mladine i druge sastanke mladih za vjersko obrazovanje ...

Ali kada je njihova najstarija kćer željila stupiti u kloštar, vrlo su se presenetili i “šokirali“.

“Dite, ča si nam ti učinilo?”

Zač napušćaš sve tvoje šanse u zvanju, zač se odričeš partnera i dice, zač?

Pitanja i predbacivanja prez konca i kraja,

nerazumivanje je prekinulo i blokiralo svaki razgovor i dijalog.

Kumaj su se još razgovarali o tom.

Onda je ona prošla na sami, u noći u kloštar.

Dugo već nisu med sobom imali veze i kontakta.

Nek uz najveće protivenje su sudjelovali pri polaganju zagovorov.

Razumili to nikada nisu.

Ali jednoč - čuda ljet kasnije mogli su dati svojemu ditetu projti.

Slika: Depositphotos